O meni

Moja priča

Korijeni mog rada s ljudima

Još kao dijete osjećala sam duboku povezanost s prirodom. Boravak u šumi, istraživanje i mir koji sam tamo pronalazila bili su mi izvor sigurnosti i radosti.
Tu ljubav prema prirodi usadio mi je otac. Vodio me u šetnje, pričao priče iz svoga djetinjstva i dijelio svoje avanture. U njegovoj prisutnosti osjećala sam se potpuno sigurno. Naučio me prepoznati opasnost, zaštititi se i osloniti na vlastite sposobnosti. Na tim izletima sam, bez puno riječi, dobila nešto dragocjeno: tada sam naučila koliki resurs može biti priroda, tijelo i instinkt.

Osjetljivost kao snaga

Vrlo rano sam postala teta i puno vremena provodila s nećacima. Uz njih sam otkrivala koliko me privlače pitanja odgoja, roditeljstva, djetinjstva i emocionalnog razvoja. Oduvijek mi je bilo važno kako se drugi osjećaju. Kao dijete često sam bila vrlo odgovorna, ponekad i više nego što je to bilo primjereno mojim godinama. Život me naučio snalaziti se u kriznim situacijama, i iako je to bio velik teret za djevojčicu od 8 godina, danas u tome prepoznajem i izvor snage.

Moja osjetljivost s vremenom je postala moj oslonac. Radom na sebi naučila sam pronaći smisao u tim iskustvima i izgraditi unutarnji oslonac koji me i danas vodi - u životu i u radu s drugima.

Zašto vjerujem u promjenu

Željela sam postati onakva odrasla osoba kakva je meni u nekim trenucima nedostajala. Najprije za sebe, a zatim i za druge. Vjerujem da, bez obzira na to u kakvim smo okolnostima odrastali, uvijek postoji drugi put – put na kojem možemo graditi osjećaj sigurnosti, pripadnosti i osobne slobode.

Upravo je to temelj mog današnjeg rada: stvaranje prostora u kojem se može rasti, iscjeljivati i ponovno učiti vjerovati - u sebe i u odnose.

Dobrodošli

U svom radu stvaram siguran i podržavajući prostor u kojem teškoće ne moraju ostati skrivene. Ono što nosite u sebi može biti viđeno, prihvaćeno i podržano - upravo onakvo kakvo jest.

Vjerujem da su odnos i osjećaj sigurnosti temelj za svaki proces osobnog rasta i rada na sebi. Kada se osjećamo viđeno i prihvaćeno, postajemo spremniji otvoriti se, povezati i postepeno mijenjati obrasce ponašanja koji su nas nekada štitili, ali nas danas sputavaju u životu, odnosima i svakodnevnom funkcioniranju.

Obrazovanje i stručni put

Psihologiju sam magistrirala u Italiji, gdje sam tijekom studija radila u jaslicama i pohađala edukaciju iz područja roditeljstva i ranog razvoja. Ta rana iskustva u radu s djecom i roditeljima usmjerila su me prema dubljem razumijevanju važnosti prvih odnosa. Upravo oni oblikuju temelje za kasniji osjećaj sigurnosti, povezanosti i osobne vrijednosti.

Po povratku u Hrvatsku radila sam u osnovnoj školi. Tijekom godina moj se interes sve više usmjeravao na emocionalne i tjelesne posljedice ranih iskustava te na njihov utjecaj na odrasli život. Upravo me to iskustvo potaknulo da svoj rad usmjerim prema osobama koje žele bolje razumjeti sebe, svoje obrasce i načine na koje ulaze u odnose.

Edukacije i usavršavanja

Trenutno sam na završnoj godini edukacije iz integrativne tjelesno orijentirane terapije te u procesu edukacije iz kliničke hipnoterapije. Kroz svoj profesionalni put završila sam i naprednu edukaciju iz rada s asocijativnim karticama, pohađala dodatne edukacije iz hipnoze te se kontinuirano usavršavam u područjima koja povezuju tijelo, emocije i kvalitetu naših odnosa.

U radu s klijentima najviše me vodi tema regulacije živčanog sustava, podrške roditeljima te rada s anksioznošću, osjećajem preplavljenosti i poteškoćama u kontaktu - sa sobom i s drugima. Vjerujem da tijelo i um zajedno nose važne poruke, i da se u sigurnom, podržavajućem prostoru mogu otvoriti novi načini nošenja sa svakodnevnim izazovima.

Moj pristup nije davanje gotovih odgovora, već stvaranje prostora u kojem osoba može pronaći vlastiti unutarnji oslonac, snagu i više lakoće u svom životu.

Moj put u tijelo

Povratak sebi kroz rad na tijelu

Moj put kroz tjelesno orijentirani rad bio je duboko osoban i još uvijek traje. Bio je to povratak sebi i dublje razumijevanje svega što sam kroz život nosila u tijelu. Naučila sam da ono što se naizgled čini kao napetost ili nemir često skriva slojeve emocionalnih iskustava koja nisu bila prepoznata ni podržana.

Danas, kada osjetim stezanje u tijelu ili zadržavanje daha, više to ne doživljavam kao slabost. Pokušavam ostati uz sebe, prepoznati što mi tijelo govori i udahnuti nježnost tamo gdje je nekoć bilo samo preživljavanje. To je za mene postao način regulacije, prisutnosti i brige o sebi.

Ne pokušavam više biti savršena. Pokušavam biti prisutna. Iako izazovi ne nestaju, više se ne osjećam sama u njima. Naučila sam biti sebi oslonac koji nisam uvijek imala - i taj odnos sa sobom danas unosim i u rad s drugima.

Kroz proces rada na tijelu oslobađao se i moj glas, moj dah, moja autentičnost. Postepeno sam otkrivala tko sam kada ne pokušavam zadovoljiti tuđa očekivanja i kada si dopuštam biti stvarna. Naučila sam vjerovati da i ono što je teško ima pravo postojati - i da upravo u tome leži prostor za rast, snagu i unutarnju slobodu.